Nemoćno se trzam i blijedim.
Nestajem u poljima suncokreta.
Idem u susret tebi.
Tragam za smislom svega izgovorenog.
Rukom dotičem razna lica i opraštam se u tišini.
Godi mi toplina sunca
Predvečerje dolazi i prekida mi šutnju.
U zaboravu se izgubih, a pronađoh se u vrevi grada.
Zaokupljena mišlju ograđujem se od tuge. Postojim u beskrajnom danu.
Višnja Bučanović
