Jasnoća


Zvijezde mi se smiju

Osmijehom zagonetnim,

A ti me tješiš stihovima iz dubine mora.

Jasno je sve kao na javi,

Al snivat me zove umorno tijelo.

Snivat ili se prenut i predat se životu kao učiteljici mudroj.

I plutam,

I tonem, ali glavu još držah uspravnom pa isplivah ponovno na površinu.

I postade mi jasno da si Tu,

Da mi ruku pružaš samilosno i bez riječi.

I spoznah ti jesi onaj koga usnuh na javi.


Višnja Bučanović