Zvijezde mi se smiju
Osmijehom zagonetnim,
A ti me tješiš stihovima iz dubine mora.
Jasno je sve kao na javi,
Al snivat me zove umorno tijelo.
Snivat ili se prenut i predat se životu kao učiteljici mudroj.
I plutam,
I tonem, ali glavu još držah uspravnom pa isplivah ponovno na površinu.
I postade mi jasno da si Tu,
Da mi ruku pružaš samilosno i bez riječi.
I spoznah ti jesi onaj koga usnuh na javi.
Višnja Bučanović
