Muče li te tlapnje puste,
Ili žudnja za životom
Ili snivanje tek to je ?!
Misli su mi poput vjetra i vode –
Nekad snažne i burne, pa opet nastave mirnim tijekom ploviti bespućima, koje nazivam svojim tajnim usudom.
Tik do granice kreativnosti, pa opet u snove- ružne i sablasne.
Ako uhvatim trenutak ljepote, opet me se dočepa ruka svireposti.
I tako u mislima svojim tražim autentičnost i značaj,
A padam u ponore kaotičnosti.
Eh, da mi je poput ptice vinuti se, k tebi moja muzo, pa da napišem stih koji će ganuti, pokrenuti i ostvariti svoj cilj.
I tako pretačem misli u stihove, a oni prožimaju mene i zajedno grlimo se i čudimo životu.
Višnja Bučanović