Ma tko sam ja?


Muče li te tlapnje puste,

Ili žudnja za životom

Ili snivanje tek to je ?!

Misli su mi poput vjetra i vode –

Nekad snažne i burne, pa opet nastave mirnim tijekom ploviti bespućima, koje nazivam svojim tajnim usudom.

Tik do granice kreativnosti, pa opet u snove- ružne i sablasne.

Ako uhvatim trenutak ljepote, opet me se dočepa ruka svireposti.

I tako u mislima svojim tražim autentičnost i značaj,

A padam u ponore kaotičnosti.

Eh, da mi je poput ptice vinuti se, k tebi moja muzo, pa da napišem stih koji će ganuti, pokrenuti i ostvariti svoj cilj.

I tako pretačem misli u stihove, a oni prožimaju mene i zajedno grlimo se i čudimo životu.


–   Višnja Bučanović —