Iz mirisne šalice čaja izdvojih uspomene davne,
Na moju Vallis Aureu.
Putujem u Zlatnu dolinu,
Vlakom iz davnina.
Izlazim na stanici znanoj.
Umočih stope svoje u tintu gustu.
Posjetih sve što mogoh.
Osjetila me služe.
Prošetah ulicama i trgom baroknim.
Zaustavih se pobožno ispred crvke Sv. Lovre.
Krasne li slike redam.
Sjetih se Tina.
Ne, Ujevića, već Kolumbića.
Njemu posvetit ću stihove ove jer njegov glas
pjesnika i čitanje stihova savršeno pristaju jutrenju ovom sa šalicom čaja
(uz madelaine kolačić).
Višnja Bučanović
