Ponosno stojiš. Prekrasno bijel.
Radosno pozdravljaš prolaznike, a zagrljajem čvrsto privijaš drage prijatelje.
Pozivaš nas da ti priđemo i uputimo se na drugu obalu.
Snažan i veličanstven si.
Gledam te.
Nadvijaš se nad vodom koja ciklično ponavlja svoj tijek.
Mašeš razdragano veslačima dok se gube u zaveslajima i tišini predvečerja.
Lijep si i dojmljiv.
Osobito si mio noću kad se upale svjetla grada, koji sanja svoju muku svakodnevice.
Slušaš brojne zvukove; čuješ smijeh, osluškuješ kapi kiše i prostireš se nad gradom.
Mnoge generacije su te gazile, a ti si uvijek spremno pozdravljao došljake i domaćine.
Uvijek si tu na dohvat svima.
Ja ti šaljem cjelov, blagi i odmahujem rukom, na pozdrav, zahvalno.
Višnja Bučanović
