U poretku stvari svemir mi nameće svoje odgovore.
Ja u boli rađam stihove i nižem ogrlicu svu od pjene mora.
Ako ljubim život jesam li luđak prestravljen od očaja i muke svojih suputnika u kovitlacu obojenih emocija?!
Da, proradih svoja stanja utješih se riječju vašom.
Je li moguće da smo se pobratimili u trenucima poput ovih?
Osjećate li i vi tako?!
Nižem svoje dane kao dunje na ormaru da mi mirišu na dom.
Postadoste mi dragi i osvojiste me lako, ali poći mi valja i to u nepoznato.
U meni još želja ostade da Vam kažem, svima, hvala i cjelov Vam pošaljem iskren i poklonim Vam blago što čuvah u škrinji sjećanja.
Dukati su to koje nikad ne primih u ruke, ali ih čuvah za vas i ostavljam ih kao zalog da postupate s njima brižno.
Višnja Bučanović
Grafije.com 