Misao pogađa razum,
udara čekićem zvonkim
po brazdama orašastim.
Nejasno je sve što bijaše,
uvlači se u kosti poput vlage jesenskih magluština,
vreba iza uglova sablasnih.
Sve je tako nerazumno i nepostojano.
Još jednom ću udariti čekićem zvonkim
možda probudim svijest i razbudim svjesnost pri tom pa oglušim od jeke zvonke.
Višnja Bučanović
Grafije.com 