Budiš se
Iza sna
Tragaš za
plutajućim
oblacima
laganim,
nježnim,
na kojima
Bih rado
odbacio težinu vlastitog tijela.
Prepusti se mašti;
Otplovi u očaravajući prostor,
gdje zrak miriše na jasmin
i pokošenu travu.
Izmjesti se iz oklopa
svakodnevnog,
Obuci najljepšu haljinu
od ružinih latica;
uroni u kupku ljekovitu,
Osuši umorno tijelo
na cvjetnoj livadi.
Upij mirise u svojoj esenciji;
Zaboravi da si ranjiv
da te bol nadvladala.
Samo budi…
dio zaboravljenog Sna,
I ne teži za otkrivanjem
velikih tajni života.
Priznaj!
uzdah ti je preplavio tijelo
razoružan si ljepotom
koja ti se nudi –
nesebično i bezgranično.
Višnja Bučanović