Potonuh u tuzi
za zujanjem pčela
u poljima lavande.
Ah, ljubičasto,
tako godi čulima ljudskim!
Zarobljena mirisom ulja lavande
nepomično stojim.
Modro nebo
nagovještaj je
ozbiljnog kolorita pjesme nove.
Otpočinjem vrtnjom u krug,
tlo mi izmiče.
Da, u mašti ondje stojim!
Kuhinja je moje tajno skrovište.
Ogledam se u pločicama zidnim,
boje prezrelih višanja.
Ovdje me opsjedaju lica razna,
prilaze mi likovi iz pročitanih priča.
Lica bez maski,
usnice bez šminke,
u odjeći obojenoj
po želji mojoj.
Svi su nekako crveno-točkasti.
Ne govore ništa,
samo se smješe,
onako bezazleno;
nestaju sa predvečerjem; Svete Nedilje na Hvaru.
Višnja Bučanović
Grafije.com 